Reprezentacija Slovenije bila je pravi hit na olimpijskom košarkaškom turniru u Tokiju. Do velikog uspeha i osvajanja četvrtog mesta Luku Dončića i drugove vodio  je selektor Aleksander Sekulić, diplomac Fakultetu za sport Univerziteta “Union – Nikola Tesla” na studijskom programu Trener u sportu.

Nekoliko dana po završetku najveće smotre svetskog sporta u Japanu, sa šefom stručnog štaba slovenačke reprezentacije razgovarali smo o Olimpijskim igrama, saradnji sa Lukom Dončićem, ali i znanju koje je stekao na našem Fakultetu.

Da li su se malo slegli utisci iz Tokija i kako sada gledate na rezultat, koji je napravljen u glavnom gradu Japana?

“Ostvaren je veliki uspeh. Naravno, kada se dođe do polufinala ostaje žal za medaljom, ali realno je iza nas bilo mnogo teških utakmica. Pali smo energetski u meču sa Francuskom, a posebno u duelu za treće mesto sa Australijom. Znali smo da se to može desiti, s obzirom kroz šta smo prošli u protekla dva meseca. Generalno, izvukli smo maksimum i ponosan sam na ovu grupu momaka, koja je prvi put odvela košarkašku reprezentaciju Slovenije na Olimpijske igre“, analizirao je Sekulić.

Imali ste jako težak put do Igara. Morali ste da prođete kvalifikacioni turnir početkom jula u nimalo lakoj grupi.

„Da smo ozbiljan tim to se videlo na kvalifikacionom turniru u Litvaniji. Posle dve pobede u grupnoj fazi, a kasnije i u polufinalu, igrali smo meč za prolaz u Tokio protiv domaće reprezentacije. Uspeli smo vrlo dominatno da ih savladamo pred punom dvoranom u Kaunasu, što je veoma teško. Tada je i košarkaška javnost videla ono što sam ja znao, a to je da imamo na raspolaganju kvalitetnu grupu momaka, koja može puno toga da uradi i na samim Igrama“, istakao je Aleksander Sekulić.

A u Tokiju, Slovenija je bila apsolutni hit. Više se govorilo o vašim partijama, nego na primer o NBA zvezdama iz američke reprezentacije.

„Prija kada se čuje da smo bili najprijatnije iznenađenje. MI smo se samo trudili da idemo korak po korak. Imali smo jedan pik forme u Litvaniji. Trebalo je u kratkom periodu do Igara istvovremeno i osvežiti ekipu, ali i paziti da nosioci igre ne ispadnu iz takmičarskog ritma. Sjajno smo počeli turniru u Tokiju. U grupnoj fazi smo pobedili Argentinu i Španiju, dve supersile. U četvrtfinalu smo bili bolji od Nemačke. Na red su došli Francuzi. Bio je i taj meč na jednu loptu. Moglo je i drugačije da se završi. Međutim, možda nas je na kraju koštao taj pretežak raspored i ritam, koji smo imali u protekla dva meseca. Odmornije ekipe, koje nisu igrale kvalifikacije, na kraju su uzele medalju“.

Da li ste imali neki specifičan sistem rada, jer ste imali malo vremena za pripremu s obziorm da su igrači praktično direktno iz klubova došli u reprezentaciju?

„Tražili smo moji saradnici i ja balans između odmora i rada. To je bio najveći izazov. Većina igrača je stigla iz izuzetno napornih sezona. Trudili smo se da zadrže ritam i formu iz klubova. Luka Dončić je na primer za osam meseci odigrao preko 80 utakmica. I ostali su bili preopterećeni, ali je bila fascinantna njihova želja da pokušaju sa reprezentacijom da urade nešto što niko nije pre njih. To je ono što im je dalo dodatnu energiju.“

Imali ste u ekipi Luku Dončića, možda uz Novaka Đokovića i prvu zvezdu celih Olimpijskih igara u Tokiju. Koliko ga je bilo teško uklopiti u tim?

„To je ono o čemu smo razmišljali moj stručni štab i ja. Pre svega, sjajno je kada u timu imate jednog od najboljih, ako ne i najboljeg igrača na svetu. To je ono što svaki trener želi. Znamo da je Lukin napadački talenat možda i najveći na planeti. U svemu nam je on mnogo pomogao. Bio je vođa i lider, ali nikada iznad tima. Ostali igrači su bili sjajni. Svako je imao svoju ulogu. Ostavili su sa strane svoj ego i ispoštovali ono što se od njih tražilo. Imali smo veliki kvalitet, ali ništa ne bismo uradili da to nije bilo ukomponovano na pravi način“, u dahu je rekao Sekulić.

Tokom svoje trenerske karijere radili ste sa srpskim stručnjacima. Koliko su vam oni pomogli da se izgradite kao trener?

„Imao sam sreću da sarađujem sa velikim trenerima. Počeo sam sa Džikićem u Krki, kasnije u reprezentaciji Slovenije sa Božom Maljkovićem, koji je istinska legenda svetske košarke. Nastavio sam sa Igorom Kokoškovim, koji je sav svoj kvalitet pokazao kada je Slovenije 2017.godine odveo do evropskog zlata. Pored srpskih stručnjaka radio sam i sa Alešom Pipanom, Jurijem Zdovcom, Sanijem Bećirevićem. Od svih sam nešto naučio. Zahvaljujući tim iskustvima napravio sam sopstvenu filozofiju i nadam se da se to vidi na terenu“.

Kakvi su vam planovi za budućnost i na reprezentativnom i na klupskom planu?

„Čeka nas Evropsko prvenstvo 2022. godine u Nemačkoj. Imamo izuzetno tešku grupu u Nemačkoj sa doamaćom reprezentacijom, Francuskom, Litvanijom, Mađarskom i Bosnom i Hercegovinom. Pokušaćemo tu da ostvarimo što bolji rezultat. Nadam se da ćemo otići i na Svetsko prvenstvo 2023. godine. Na klupskom nivou imam ugovor sa češkim Nimburkom. Cilj je da ostvarim što bolje rezultate, da nastavim da se razvijam kao trener. Svi znamo kakav je ovaj naš posao, nikada ne znate šta će se desiti sutra, zato treba izuzetno ceniti svaki angažman“.

Možemo li uskoro da vas očekujemo u Srbiji?

„Iskreno, planirao sam ovog leta, ali jednostavno nije bilo moguće zbog obaveza. Trebalo je da igramo i prijateljsku utakmicu sa Srbijom da je Srbija prošla na Olimpijske igre. Nažalost, nije bilo ništa od toga. Obožavam Beograd, Srbiju. Tu imam mnogo prijatelja. Nadam se skorom dolasku“, kaže Sekulić.

Na Fakultetu za sport ste diplomirali 2017. godine na studijskom programu Trener u sportu. Upisali ste i Master studije. Koliko vam je u trenerskoj karijeri pomoglo znanje koje ste stekli na našem Fakultetu?

„Iskustva sa Fakulteta za sport su sjajna. Mnogo toga sam naučio, imao izuzetnu komunikaciju sa profesorima i što je najvažnije svoja znanja mogu praktično da primenim na košarkaškom terenu. Da zaključim, za sve koji su u sportu i žele da se bave trenerskim poslom, Fakultet za sport je pravo mesto“, zaključio je Aleksander Sekulić.