Velika pažnja tokom studija na Fakultetu za sport Univerziteta „Union – Nikola Tеsla“ poklanja se praktičnoj nastavi. U okviru predmeta Dijagnostika u sportu profesori Nemanja Ćopić i Nikola Čikiriz ukazali su na značaj korišćenja tenziomiografije kako u vrhunskom sportu tako i kod rekreativaca. Izuzetno zanimljivom predavanju o ispitivanju funcionalnosti mišića prisustvovali su studenti svih godina sa studijskog programa Trener u sportu i tako stekli znanje koje će i te kako biti primenljivo u njihovim budućim trenerskim karijerama.

TMG ili tenziomiografija je dijagnostička neinvazivna metoda kojom se dobijaju podaci o kontraktilnim osobinama mišića, tačnije o njihovim funkcionalnim karakteristikama. Koristeći električni impuls jednosmerne struje na brz i jednostavan način dobijaju se podaci o odloženom vremenu kontrakcije ili o vremenu koje protekne od impulsa do kontrakcije, brzini kontrakcije, vremenu trajanja kontrakcije i vremenu relaksacije, izraženo u milisekundama. Takođe, dobijaju se i preporuke o eventualnim potrebnim vežbama i tretmanima da bi se popravile performanse i sprečile eventualne povrede. Poseban dijagnostički benefit je kod povređenih sportista, jer eliminiše uticaj bola na parametre mišićne kontrakcije – objasnio je doc. dr Nemanja Ćopić.

Profesor Nikola Čikiriz istakao je na koji način se TMG koristi u sportu i medicini:

U sportu se upotrebljava za optimizaciju treninga. Skriningom mišića koji su najvažniji za određeni sport  utvrđuje se na kom mišiću,ili grupi mišića treba dodatno raditi vežbe aktivacije, snage ili relaksacije kako bi se učinak doveo na najviši nivo. Rezultati dobijeni TMG dijagnostikom se mogu upotrebiti za prevenciju povreda, kao i za procenu trenutne fizičke spremnosti i maksimalnih performansi pojedinca. U medicini se TMG upotrebljava u fizikalnoj medicini kao dijagnostičko sredstvo u proceni poboljšanja funkcionalnih sposobnosti mišića tokom i posle terapeutskih procedura posle povrede. Olakšava terapeutu izbor terapeutskih procedura i vežbi i daje potpunu informaciju o stepenu oporavka. Na ovaj način se omogućava pravovremeno vraćanje sportiste u trenažni proces,čime se prevenira vraćanje povreda. Preciznim izborom terapeutskih procedura i vežbi može se ubrzati i sam proces rehabilitacije – zaključio je profesor Čikiriz.