Aktuelna je evropska prvakinja za juniorke i mlađe seniorke u kajaku jednosedu i kajaku dvosedu na 500 metara. Srpska je velika nada u predstojeća dva olimpijska ciklusa, a od ove godine i studentkinja našeg Fakulteta. Kajakšica Marija Dostanić upisala je studijski program Trener u sportu sa jasnom namerom:

– Želja mi je da po završetku sportske karijere nasledim mog trenera u klubu Val iz Sremske Mitrovice. Reč je o Nenadu Kosijeru, velikom stručnjaku od koga sam mnogo naučila i još uvek učim. On ima šezdesetak godina, pa taman kad završim karijeru i studije, a on ode u zasluženu penziju, da nastavim tamo gde on bude stao – uz osmeh poručuje Marija Dostanić, koja je kao perspektivna sportiskinja ispunila sve kriterijume i dobila stipendiju Fakulteta za sport na osnovu sporazuma o poslovnoj tehničkoj saradnji sa Olimpijskim komitetom Srbije.

Na pitanje kako je zavolela kajak, Marija odgovara:

– Krenula sa da treniram sa bratom. Meni se kajak mnogo svideo, jer je to sport na vodi, dosta vremena se provodi u priorodi. Moj brat je napustio kajak, a ja sam se bukvalno u kajak zaljubila – kaže Marija i dodaje:

– Ovo je sport koji traži mnogo odricanja. Godišnje preveslamo preko dve hiljade kilometara. Mnogi pomisle kako je u kajaku lako veslati. Međutim, mnogi ne shvataju koliko je teško samo i održati ravnotežu pa se prvi pokušaji da se samo sedi u čamcu gotovo uvek završavaju prevrtanjem. Treninzi su mnogo naporni, a trenira se skoro svaki dan i to po dva puta dnevno.

Kako sve to uspeva da izdrži Marija lako objašnjava:

– Sve to je zahvaljujući ogromnoj ljubavi. Jer, kad nešto toliko volite, onda vam svi ti napori ne predstavljaju problem. Inače, Mađari su najveći fanataci za trening, verovatno su zato i najuspešnija nacija u ovom sportu. Zanimljivo je da preko zime odlaze u Afriku kako bi mogli da veslaju tokom cele godine.

Marija Dostanić osvajala je medalje na velikim takmičenja, pa je pitamo šta je po njenom mišljenju neophodno za osvajanje odličja:

– Fizička priprema, znanje i tehnika su važni, ali prevagu daje glava. Koncetracija je presudna. Bez obzira na to koliko si fizički spreman, nemirna glava može da te košta medalje. Upravo iz tog razloga mi kajakaši imamo psihologe koji rade sa nama na psihološkoj pripremi. Većina nas ima veliku tremu pre važnih trka i ta psihološka podrška koju imamo je veoma važna, jer trema takmičara zaista može da parališe. Rad sa psiholozima pomaže, ali pomažu i prijatelji. Tako je moj prijatelj Bojan Zdelar svaku trku uz mene. On je takođe kajakaš i zasita mi mnogo pomaže – ističe Marija Dostanić.

O ambicijama i planovima Marija kaže:

– Sa mojom partnerkom u kajaku dvosedu jurim normu za Olimpijske igre u Tokiju. Imamo još dve šanse pa ćemo videti da li ćemo uspeti da ostvarimo taj cilj. Odlazak u Tokio je moj san i učiniću sve da izborimo normu i nađemo se na najvećoj svetskoj smotri sporta – zaključila je Marija Dostanić.